Текст и перевод песни Boris Novković - Staklo

Staklo

Evo skupljam staklo razbijeno
Staklo sitno, sjajno, šareno
Podsjeća na dane što su već odavno iza nas
Na tvoje oči, haljinu tvoju i tvoj glas

I baš sad kad sam mislio
Da ipak dalje mogu sam
Kud baš sad da se komad taj
Duboko zabije u moj dlan

Ako želiš to poludjet' ću i ostavit ću sve
Ako želiš to pobjedit' ću još jednom samog sebe
Učinit ću sve što davno trebalo je
Još jednom ti reći volim te

Ove noći sanjam oblake
I u njima kiše srebrne
Sjaje k'o dani što su već odavno iza nas
K'o tvoje oči, haljina tvoja i tvoj glas

Di baš sad kad sam mislio
Da ipak dalje moram sam
Kud baš sad da se probudim
I prekinem taj san

Ako želiš to poludjet' ću i ostavit' ću sve
Ako želiš to pobjedit' ću još jednom samog sebe
Učinit ću sve što davno trebalo je
Još jednom ti reći volim te

Učinit ću sve što davno trebalo je
Još jednom ti reći volim te

Glass

Here I am, collecting broken glass
Tiny, shiny, colorful glass
A reminder of days long gone
Your eyes, your dress, and your voice

It was just when I thought
That I could finally move on
Why then did this piece
Cut deep into my palm

If you wish, I'll go crazy and leave everything
If you wish, I'll overcome myself once more
I will do all that I should have done long ago
Tell you once again I love you

Tonight I dream of clouds
And silver rain falling through them
Shining like days long gone
Like your eyes, your dress, and your voice

It was just when I thought
That I had to move on alone
Why then did I wake up
And end that dream

If you wish, I'll go crazy and leave everything
If you wish, I'll overcome myself once more
I will do all that I should have done long ago
Tell you once again I love you

I will do all that I should have done long ago
Tell you once again I love you