Lyrics Noć kad je Tisa nadošla - Đorđe Balašević
Spalio
je
juli
seno
A
Tisa
nezapamceno
opala
I
otkrila
sprud
kraj
slepa
K′o
stvoren
za
njena
lepa
stopala
Stari
joj
je
bio
ladjar
Polu
Rumun,
polu
Madjar,
besni
ker
Prema
meni
nikad
zao
Nekako
je
znao,
da
mu
volim
kcer
Bodom
sitnim
kao
prezla
Moje
ime
je
izvezla,
stidljivo
Plavim
koncem
na
gacice
I
pod
karner
spavacice,
jedva
vidljivo
Skrila
camac
mlada
trska
Koju
mozes
sa
dva
prsta
poviti
Molila
se
Bogu
suse
Da
sto
duze
ne
da
im
otploviti
Tu
noc
je
Tisa
nadosla
A
na
njoj
nosnja
raskosna
Samo
sandalice,
prstencic
I
u
kosi
vencic
od
ivanjskog
cveca
Pa
ipak,
nije
nesreca
sto
me
se
ona
ne
seca
Ma
kakvi,
nesreca
je
sto
se
ja
nje
secam
Nastavila
voda
rasti
Nije
htela
naglas
kazti,
a
znala
je
Drugog
jutra
sve
po
starom
Al'
nikad
da
sladje
garov
zalaje
Zaklela
me
da
je
cekam
Da
ce
me
se
cela
veka
secati
Na
promaji
zar
malakse
Ima
l′
ista
lakse
neg'
obec
Tu
noc
je
Tisa
nadosla
A
na
njoj
nosnja
raskosna
Samo
sandalice,
prstencic
I
u
kosi
vencic
od
ivanjskog
cveca
Pa
ipak,
nije
nesreca
sto
me
se
ona
ne
seca
Ma
kakvi,
nesreca
je
sto
se
ja
nje
secam
Attention! Feel free to leave feedback.