Pusti

Dižemo silne zidove svojih ego tripova
A iza njih smo usamljene skitnice (skitnice)
Najgore je kad desi se da u trenu nestane
Ono što gradili smo sad je prazan hram (prazan hram)

Kako se lako odreći jedni drugoga
Sve svete stvari danas ništa ne znače
Negdje u tami prkosi pravednik koji doziva
Vjetar što utjehom će izbrisati bol

Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće

Opet prkosim u tami, ovog puta nema vraćanja
Ja sam pravednik, ovo su nepravedna sjećanja
Pamtim sreću koja traje duplo manje
Malo procvjeta pa se pretvori u sranje

I kad postanem princ drugi dan sam opet žaba
Umoran i nemoćan k'o neka stara baba
Sve je usporeno, opet osjećam se grogi
Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi

Odbijam bit' provociran, odbijam bit' iznerviran
Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran
Zašto više nismo ljudi dobre volje
Zašto naše ne valja, a tuđe je bolje

Zašto sve što raste mi režemo u korijenu
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu
A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog
Na njemu nema dosta hrane, al' ima metak za svakog'

Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće

Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
I tko su svi ti umjetni idoli
Govore sorry kad za milost se moli
A reklame im govore kako se živi i voli

Zato opet, opet idem nazad
Duboko ispod, dublje nego ikad
Gdje visoko je pod i bit' će mi dobro
Sve nevažno pro'će
A do tada puštam ih nek' misle šta hoće

Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće