Текст песни U vlaku mog života - Drazen Zecic

Sve dolazi na svoje
I čemu još se čudim
Vratit zrno nade
Uzalud se trudim.

Od pustih obećanja
I prijatelja lažnih
U najboljoj vjeri
Samog sebe kaznih.

Sve dolazi na svoje
Po ustaljenom redu
Dok drugi su kraj vatre
Ja opet sam na ledu.

I tko je kriv što neću
Nikada odrasti
Ja živjeti ne mogu
Bez ponosa i časti.

U vlaku mog života
Za sve mjesta ima
Al' previše je tuge
U praznim vagonima.

U vlaku mog života
Putnika je sve manje
Raspršili se ljudi
Na sve četiri strane.