Текст и перевод песни Miroslav Škoro - Putujem sam

Putujem sam

Sanjao sam sinoć oca mog, kako sjedimo
Pod krošnjom drva višnjinog i pričamo
Dok na nebu milijun zvijezda sja
A vjetar nosi s juga miris djetinjstva
Reci sine k′o sad budi te, kao nekad ja
Je l' ti život kazna ili je nagrada
Je li ovo sveta zemlja ta
Koju smo snili tako dugo vremena
REF.
Reci mi da znam
Dugo već ja putujem sam
Je l′ se bar za me pomoliš
I kad umreš da l' se vraćaš ili odlaziš
Nisam oče to je istina, tebe slušao
Previše sam puta ljudima, vjerovao
Al' ne skrivam svoje ožiljke
Već ih nosim kao da su medalje
Sanjao sam sinoć oca mog, kako sjedimo
Pod starom krošnjom višnjinom i šutimo
Sve je već odavno rečeno
Al′ zalud uvijek iste greške pravimo
REF.
Reci mi da znam
Dugo već ja putujem sam
Je l′ se bar za me pomoliš
I kad umreš da l' se vraćaš ili odlaziš

I'm Traveling Alone

Last night, I dreamt of my father, and we sat
Beneath the canopy of a cherry tree, talking
While a million stars twinkled in the sky
And the wind carried the scent of childhood from the south
"Tell me, my son, why are you so awake, like I once was?
Is life a punishment, or a reward?
Is this the holy land
That we've dreamed of for so long?
REF.
Tell me, so I'll know
I've been traveling alone for so long
Will you pray for me at least?
And when you die, do you come back or leave?
I'm not like you, Father, I didn't listen
I believed people too many times
But I don't hide my scars
Instead, I wear them like medals
Last night, I dreamt of my father, and we sat
Beneath the old cherry tree, in silence
Everything has been said long ago
But in vain, we always make the same mistakes
REF.
Tell me, so I'll know
I've been traveling alone for so long
Will you pray for me at least?
And when you die, do you come back or leave?