Текст песни Putujem sam - Miroslav Škoro

Sanjao sam sinoć oca mog, kako sjedimo
Pod krošnjom drva višnjinog i pričamo
Dok na nebu milijun zvijezda sja
A vjetar nosi s juga miris djetinjstva
Reci sine k′o sad budi te, kao nekad ja
Je l' ti život kazna ili je nagrada
Je li ovo sveta zemlja ta
Koju smo snili tako dugo vremena
REF.
Reci mi da znam
Dugo već ja putujem sam
Je l′ se bar za me pomoliš
I kad umreš da l' se vraćaš ili odlaziš
Nisam oče to je istina, tebe slušao
Previše sam puta ljudima, vjerovao
Al' ne skrivam svoje ožiljke
Već ih nosim kao da su medalje
Sanjao sam sinoć oca mog, kako sjedimo
Pod starom krošnjom višnjinom i šutimo
Sve je već odavno rečeno
Al′ zalud uvijek iste greške pravimo
REF.
Reci mi da znam
Dugo već ja putujem sam
Je l′ se bar za me pomoliš
I kad umreš da l' se vraćaš ili odlaziš