Nije Tako Loše

I eto me opet na početku priče
Vozimo se didovim kaićen
I sunce na licu, Penta u ruci, mašemo mornarima u luci
Bidon vode, sendvič svakom, živjeti je lako

Digli se rano, za uvatit dan
Hoćemo na kanal ili na Škanj
Ili ususret maeštrala, pravac tri, Vrića žala?

A prvo na maru, uz saradu
Ostavit baku u debelom 'ladu
Najlipši dani moga života
Kad bi bar moga, tu bi zauvik osta

Nije tako loše
Zalihe se pomalo troše
Ispred nosa nepoznato more
Iza leđa gradovi, gore

A nesretan može bit tko ima sve
Tko malo treba, vječno caruje
Sunce ga oko srca grije
A duša mu se zauvijek smije
Zauvijek smije

Miriše ružmarin i smilje, more grli, sunce grije
Duša se smije, piva arje, nose nas valovi tajne magije
U maloj barci, modroj bajci, Penta drnda, neumorno radi
Neuništivi Tomos motor kojeg je konstruira Otto
I sve je slatko, ka kruv i pašteta, ka Jadro i Moto

Hvala ti majko, hvala ti oče
Na ovom životu, za ovu lipotu
Ovde dišen, nema lipše
Od ovoga mi ne triba više

Nije tako loše
Zalihe se pomalo troše
Ispred nosa nepoznato more
Iza leđa gradovi, gore

A nesretan može bit tko ima sve
Tko malo treba, vječno caruje
Sunce ga oko srca grije
A duša mu se zauvijek smije
Zauvijek smije

Jen-dva, jen-dva, jen-dva

Ovde dišen, nema lipše
Od ovoga mi ne triba više