Текст песни Dubrovačka Zvona - Tereza Kesovija

Ko' mi to prosipa žuku, slano i ljutu na ranu
Suza me dovoljno peče, u njoj sam gasila Grad
Povit ću ranjenu ruku i zasjat će dragulj na dlanu
Danas kad upale svijeće, molitva, prkos i jad

Kad zazvone dubrovačka zvona
I objave svome puku – mir
Sv. Vlaho skalat će se s trona
Pa s oltara na Stradun – u đir

Kad zazvone stara gradska zvona
Konavoke, raznijet će ih pjev
Ječat će od Ćilipa do Stona
Bar da načas stišaju sav gnjev

Bit će u njihovom zvuku, Konavle moje i Župa
Žubor i djetinja graja dok je kraj ognjišta – muk
Pružit će mjedenu ruku, pa ćemo krenuti skupa
Pridvorju zelenog raja, iz kog' je izagnan puk