Lyrics Reminiscencije - Scriptor
Nekad
sam
se
sjećao
ne
sjećam
se
čega
Preobrazba
ko
Gregor
Samsa
al
nemoj
da
nebo
sazna
Mrtav
dah,
na
zahrdjaloj
žlici
kuham
prah
Slušam
Bacha,
doza
hrabrosti,
iznutra
kuca
strah
Budim
se
iz
sna
u
kojem
varam
ženu
Stvaram
njenu
mrtvu
sliku,
piknem,
igla
para
venu
Venem...
Savjest
se
mrvi
u
mrlje
kapljice
krvi
Takav
život
stvara
tožu
dok
igla
razara
kožu
Mješam
koktel
krvi
i
heroina,
gledam
Smješan
portret
susjede
i
njenog
sina
Kojih
više
nema,
gledam
kroz
prozor,
a
vani
sjeva
I
još
uvijek
mi
njen
jezivi
glas
u
glavi
pjeva
ide
Ne
znam
gdje
sam,
nesanica
me
uspavljuje
Odavno
je
svjetlost
robinja
pregorjele
žarulje
Oronuli
krevet
i
devet
istrošenih
šprica
Na
zidu
slike
prijatelja
pokošenih
lica
Nema
robe,
a
rob
sam
robe,
grob
me
Opet
zove
jer
trebam
nove
doze,
a
nemam
Sredstava,
znam
da
ova
dole
već
spava
A
ima
gljiva
jer
njima
staje
na
kraj
boli
polumrtvog
sina
ima
Pedeset
godina,
a
sin
joj
je
trisomičar
sa
sidom
Silovan
od
starog
pedofilnog
homića
Veæ
smo
dugo
susjedi,
dolje
na
prozoru
sjedi
A
posla
nema
pa
cijeloga
dana
pjeva
nešto
Jučer
sam
sanjao
da
se
budim
iz
sna
u
znoju
I
nemam
veze
s
mozgom
bude
me
zvuci
odozdo
Mali
trisomičar
opet
gleda
stare
westerne
Sretan
je
kad
gleda
smetene
rendžerske
kretene
Nemam
razloga
za
razlog
razlaganja
ovog
Tmurnog
života,
nemam
snage
ni
mota,
divota
Motam
krize
u
apstinencijske
rizle
Zagrizem
kruh
i
ispljunem
plastiku
Jedini
izlaz
su
mi
susjedine
gljive
tamo
dolje
Možde
će
mi
dati
koju,
ak
je
dobre
volje
Spuštam
se
stepenicama
evo
taman
tu
je
Išla
je
po
njih
na
tavan
i
sada
kroz
vrata
čujem
samo
Ceremonija,
više
ne
osjećam
da
je
svečana
Prazno
more
sjećanja
i
otoci
sa
svjećama
Gdje
grijem
žlicu,
grijem
se
na
prijemnicu
Za
komunu,
brijem
solo
i
solo
se
smijem
vicu
O
primitivcu
koji
samo
htio
jednu
gljivu
A
sada
uživa
u
susjedinom
heroinu
Došao
je
ni
ne
sluteći
da
će
mu
teći
žilama
Sad
ga
samo
čeka
izlazak
i
miran
san
Al
njih
više
nema,
ni
susjede
ni
sina
Uspavala
ih
je
sinova
kaubojska
igra
Istoga
trenutka
kad
je
počeo
glumit
Eastwooda
Je
krv
potekla
kao
dokaz
sumnjivoga
prizora
A
on
je
budala
posegnuo
za
revolverom
I
otiscima
potpisao
s
doživotnom
robijom
Pitaj
me
za
danas
jučer
odgovaram
sutra
Jutros
umirem
noću,
a
noću
živim
jutra
Nekad
sam
se
sjećao
ne
sjećam
se
čega
Preobrazba
ko
Gregor
Samsa,
znao
sam
da
slijedi
kazna
Mrtav
dah
u
smrdljivoj
ćeliji
gutam
strah
Vani
sjeva
i
još
uvijek
mi
njen
glas
u
glavi
pjeva
Attention! Feel free to leave feedback.