Lyrics Soba 28 - Scriptor

Imala je pet godina, od prvih trenutaka
Kad je otac putem dodira davao ljubav za
Nju, njegovu kcerkicu, ko igra lutaka
Gdje tata trazi kutak da mama ne vidi uzas, a
Ona samo trpi i suti dok on smrdi i ljutito
Crpi svaku dozu njene nevinosti
Zrtva nemislosti oca psihopata
U njenim ocima je tata bio vodja tihog pakla
Tako se nastavilo pa je vec bilo pravilo
Da je mala djevojcica nocu sa tatom vani od
Osam do deset, posebno svaki mjesec
Jednom islo bi se drugdje zbog dosade preko tjedna
Kupio bi pozornost voznjom u luna parku
Pa u vlaku cura gura tatu, al on dobi nju na pladnju
Ima unutarnju bol, ali ga se dosta
Boji dok ju vodi ka sobi dvadeset osam

Suze - za sve trenutke nece uspjet muku uzet
Ruze - na grobu oca komu od sad ruku nude
Ruzne - stvari al ona brani si oca
I jos uvijek zna navratit do sobe dvadeset osam
Suze - za sve trenutke nece uspjet muku uzet
Ruze - na grobu oca komu od sad ruku nude
Ruzne - stvari al ona brani si oca
I jos uvijek zna navratit do sobe dvadeset osam

Soba dvadeset osam je bila ta gdje se dosta
Cesto islo tati dati nesto sto mu mati dati nece
Proslo je neko vrijeme, jos uvijek tu je
Bio krevet, a na njemu djevojcica koja stenje,
Bila je to soba gdje se krila sva sloboda
Oceva bijesa i gnjeva usred bljestavog hotela
Iz snova, bijele plahte su ubrzo bile krvave
Mrlje djecje maste su zbunjeno krile ljubav jer
Tata je obecao Barbiku vec je preslo u naviku
Sto je bila veca, veca je zaliha nagrada
S dvanaest godina je dobila obiljezja zene
Na slobodi pa joj godi kad tatina ruka krene
Do petnaeste je vec razvila tehniku
Sa sesnaest je odbacila teoriju da seks je kul
Pogotovo sa ocem, al i on je ostario
Ispijao je boce vina kako bi ostvario
Mir na dusi, uzitak je posto suvise plitak
U pjesmi gubi se ritam, a cura se pita
Zasto su braca usmrtila najdrazeg oca
Ostala je samo uspomena i glazba od Mozarta

Suze - za sve trenutke nece uspjet muku uzet
Ruze - na grobu oca komu od sad ruku nude
Ruzne - stvari al ona brani si oca
I jos uvijek zna navratit do sobe dvadeset osam
Suze - za sve trenutke nece uspjet muku uzet
Ruze - na grobu oca komu od sad ruku nude
Ruzne - stvari al ona brani si oca
I jos uvijek zna navratit do sobe dvadeset osam

Kasnije je zivjela sama u malom stanu
Mama se je pitala zasto je vidja stalno samu
Cinilo se kao da strpljivo nesto ceka
Kao da je trpila, niko nije znao zbog cega
Do dana kad su zvali policiju jer se Mozart
Cuo glasno u hotelu iz sobe dvadeset osam
Nasli su ju krvavu na podu pored dvosjeda
Prerezala je zile na dvadeset osmi rodjendan
Pored glave bila je slika voljenog oca
I njegovog najdrazega vina otvorena boca
U pismu je rekla da ne moze docekat sutra
Jer je kao zrtva oca cijeli zivot bila mrtva