Lyrics Boško I Admira - Zabranjeno Pusenje
Davno
je
to
bilo,
u
zemlji
koje
nema
više
Nešto
je
prekrilo
vrijeme,
nešto
ljudi
zaboraviše
Sjećam
se
sudbina
mnogih,
u
gradu
ispod
Trebevića
Ali
Boško
i
Admira,
to
je
već
bila
filmska
priča
Oko
njih
su
gorili
dani,
nisu
ni
imali
šanse
Al'
teška
vremena
uvijek
donesu
velike
romanse
Nisu
bili
iz
plemena
istog,
nit'
su
imali
istog
boga
Al'
imali
su
jedno
drugo
i
san
o
bijegu
iz
sveg
toga
Kažu
da
ljubav
može
sva
zla
pobijediti
Al'
izgleda
da
čovjek
ne
zna
to
oružje
upotrijebiti
Ma
kakva
Julija,
kakav
Romeo,
niko
se
nije
tako
volio
I
niko
nikad
neće,
sve
dok
Miljacka
voda
teče
I
pitaj
se
kad
će
još
jednom,
na
svijetu
malom
bijednom
Da
se
dotaknu
srca
dva
i
stave
ljubav
ispred
zastava
To
se
ovdje
događa
često,
postoji
neki
nevidljivi
prag
Koji
pređeš
i
anđeo
u
tebi
odbaci
krila
i
postane
vrag
I
pred
snajperom
na
Vrbanja
mostu
i
pred
onim
što
sve
najbolje
zna
Njih
dvoje
su
stajali
sami,
na
zadnjoj
stanici
svoga
sna
Zato
sjetite
se
njih,
svi
vi
veliki
i
moćni
Što
na
retrovizoru,
umjesto
u
srcu,
držite
ljubav,
vjeru,
sveti
lik
Zato
sjetite
se
njih,
ne
smije
biti
vam
svejedno
Zar
je
nebo
jedino
mjesto,
gdje
možemo
biti
jedno
Gdje
možemo
biti...
Zajedno
Ma
kakva
Julija,
kakav
Romeo,
niko
se
nije
tako
volio
I
niko
nikad
neće,
sve
dok
Miljacka
voda
teče
I
pitaj
se
kad
će
još
jednom,
na
svijetu
malom
bijednom
Da
se
dotaknu
srca
dva
i
stave
ljubav
ispred
zastava
Attention! Feel free to leave feedback.