Текст песни Recitacija - Edo Maajka

Večeras je u gradu tuga, večeras caruje bol
Svi ga zazivaju, al' niko ne zna gdje je Bog
U gradu, njih par manijaka se smije al' većina ih večeras plače
Ispuzale male zmije, pretvorile se u koljače

Mrtva tijela, velika, srednja i ona mala
Moja rijeka je crvena i guta ih Sava, mada ne bi htjela
Guta one koji su nju gutali, što su se smijali i volili dok su se u njoj kupali
Muka je rijeci, vidi se po pjeni što je na obalu izbacuje
Al' ne može da izbaci šta zmija u nju ubaci

U pomoć stižu oblaci, šalju kišu da spasi rijeku
Crvene krvave fleke da lakše oteku
Tužna je i savska sirena jer mrtva su djeca njena
Treba školjku za smirenje, treba neko objašnjenje

Treba joj zraka, od tuge se guši
Najrađe bi na površinu pa nek umre i nek se isuši
Zove svoje podanike, zove savske somove
Daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove
Da se tijela pokopaju najdublje što se može
I to na ušću kod Dunava, tam gdje je ona duboka uvala

I tako somovi tijela vuku, pozvali su i veliku štuku
Da tjera druge ribe s puta, ko neće se sklonit, štuka ga proguta
A na ušću za to vrijeme, po naredbi sirene
Ribe napraviše grobnicu za nevinu savsku djecu

Tijela su pokopana
Sad je red na Dunavu
Da u Crno More odnese fleku krvavu