Navika

Vrijeme liječi svaku ranu
Vrijeme ne znači ništa
Kad jednom imaš svijet na dlanu
Poslije tog sve je ista zabluda

Zauvijek ja, zauvijek ti, ljubavi sluge
Znaju da ova noć nije noć k'o sve druge
Al' navikla sam živjeti tako
I što bi sada mijenjala

Jer to je samo navika, samo navika, da zatvaram oči
I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći
Ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka
I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla
Nisam se makla
Nisam se makla

Malo tog u riječi stane, zato daj, ne govori
Ravnodušan ton u glasu skriva tugu što gori
U nama

Zauvijek ja, zauvijek ti, ljubavi sluge
Znaju da (znaju da, a-a-a)ova noć nije noć k'o sve druge
Al' navikla sam živjeti tako
I što bi sada mijenjala

(Navika)

Jer to je samo navika, samo navika, da zatvaram oči
I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći
Oh, ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka
I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla

Oh-oh-oh (navika, samo navika, da zatvaram oči) oh-oh-yeah
I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći
Jer to navika, samo navika, da zatvaram oči
I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći

Navika, navika, navika

(I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći)
Oh, ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka
I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla
Nisam se makla
Nisam se makla